Mihailo Lalic: Lelejska Gora. The encoding of this document complies strictly with. It is best viewed with either. Netscape 2. 0 (or greater), or Microsoft Internet. Explorer 3. 0 (or greater). An appropriate font should. If you have problems with southslavic. Roman pripoveda sudbinu partizana Lada Tajovi. FAQ Page. 7- 1. 36; 2. MAGLAMalo prije bile su tu livade, divljake i . S one. strane doline, ako se dobro sje. Ne znam ni je li to stijena, ili je pramen. Zatim zadugo. nema ni. Neka misli Vasilj - . Ili neka misli Ivan. Vidri. Lutam, i jedva ih nazirem kako jedan za drugim teturaju kroz pe. Lelejska gora je jugoslovenski crno-beli ratni film snimljen 1968. Scenario je napisao Branimir Uloge: Slobodan Dimitrijevi Knjiga: LELEJSKA GORA, Autor: Mihailo Lali Malo prije bile su tu livade, divljake i . S one strane doline, ako se dobro sje. To je kao da se otvaraju vrata podzemnih. Umjesto toga, kao u snu kad se iznenada izmijeni prizor - kad potr. Jedna zakrpa me vazdan zavitlava. Nekad je daleko, a nekad se pribli. Veliki je vjetar urlao oko pe. Niko Sajkov je izlazio da osmotri. Usne. su joj bile stisnute zbog onih gnjida i va. Jeste ljubav, mislio sam, i sasvim je zagrcnuta. Lice mu se iskrivi i po. Potreban nam je, izgleda, neki dokaz, ne. Suzbili. smo ga, ali on to ne osje. To je: prirodno, jer on se iznenada na. Njemu ne treba ogledalo. Nekad zaista ispadne. Jedna jela, oborena nekad davno, izgri. Naokolo su borovnjaci, u njihove se . U tami se staza izgubi, a druga se namjesto nje ne pojavi - to je. Vasilj je dovukao suve grane da nalo. Jedan drugi svijet stvara se u isto vrijeme: gore je . Okrenuh se: jedan zec . Vasilj osjeti da se pojavilo ne. Stalno. nalaze neka stra. Ivan rastavlja ugarke i zavla. Napipali smo neku. Svjetlost je nejednaka: na proplancima. Izronili smo najzad na goletiju sli. Jedna stijena izraste da mi doka. Ne znam gdje sam, ali to mi nije neobi. Ne prepoznajem koje je, samo pamtim. Ako izlazi. van zemlje, onda tamo vi. Lijepo bi bilo kad bi tako. Vasilj bi htio i dalje da se penje, a nema kud. I ja bih htio, ali. Ivan ne. Ni Njemci ne znaju. Ivan slegnu ramenom i po. Mora. da se ide i kad se ne zna kud. Svi tako idu - niko ne zna i niko nema vremena. Ponekad se otkotrlja kamen ispod nas. Ima trenutaka kad je i Ivanu Vidri. Opasno je samo ako zalutamo u neki drugi kraj. Spustili smo se u plitku dolinu, ili bar u ne. Umili. smo se iznad ponora i obrisali se rukavima, a ni to ni. Lagano se gegamo, jedva. Navikli smo se, izgleda, i Vasilj je navikao - zato . Svijest. mi se stijesnila od magle; krene da se probudi, pa ne mo. Gledam - stvarno. Ona ista je, nema sumnje. Pomislih da ju je neka ti. Ni Ivan. ne vjeruje - gleda zakrpu i pipa je kao nevjerni Toma ranu. Po ivicama. je ostalo iskidanog konca - debeo vuneni konac . Dolinom su se tih jutara odigravali veliki sabori nekih pse. Oni su svoje propovijedi po. Grijesi dolinske sekte, koje su nabrajali, te. Tada bi se skupili u kovitlac. Njihovi protivnici, ve. Ja sam znao jedan jedini na! To je negdje ispod brda lanuo mrzovoljan pas, a odjek. Ona sjenka, upravo strepnja . Sve mi je jasno, ali je ne. Zamorni su susreti s ljudima. Poslije tih razgovora sam sebi li. Od magle su ostali dugi repovi nad prodolima. To je kao da se u mukama ra. Sve. je neizvjesno osim opasnosti, a ba. Lopurje je. brzo obraslo nagnojenu zemlju torova, kolibe su oronule - po tome izgleda. Takav je rat - sve pod njim brzo stari i. Ako se vidi gdje koja koliba nad kojom se di. Vlast je dobro pazila kome . Ponekad je dozvolila da izdigne. Izdaleka on vidi samo ljude s pu. Ako dozivamo - bog zna koga . Prostrane su se livade. Katun je na padini iznad . Odbija se. voda, blje. Ona se prenu i poblijedje. Bulji sa strahom. Za trenutak se oveselih: koliko. To se pobija. jedno drugim - ravnote. Bili su neki partizani, po. Pogled joj se zaustavi. Zastidjeh se - osvetila. Rat je, gine se - nema . Kako bi bilo da se uzmemo? Kroz grane se. vidi katun Jablan - . Djeca, ono dvoje i jo! Opkoljeni ste, predajte se! Naprotiv, divim se sam sebi i ste. Ispod oka vrebam kad . Ne znam joj ni ime. Ona je dotle bila negdje u . To je gazdinska koliba. Mora da su strogi prema njoj: tek . Vasilj i Ivan se naga. Iza drveta se pojavi Veljko Ple. Lice mu je rumeno, obrazi okrugli, na glavi mu je kapa od ze. Mora da nas je dugo posmatrao i . Jedna je prostrana, ka. Vjerovatno bi mogla, ali mi odavno nemamo. U tri katuna naokolo sve su mi ro. Odive su im na cijeni - ra. Ne bih ni ja da sam na tvom mjestu. Skoro bih mogao da ga mrzim od zavisti, jer on eto ima ono . Ivan je ipak navalio da mu doka. Ivanu je to navika, otkad ga pamtim on ubje. Okrenuo sam se da ne slu. Gledam katun - pustili su telad da se igraju. Ona djevojka, Maga, ne pojavljuje se vi. Naslonih glavu. na kamen, iznenadi. Odjednom - ne znam je li to u snu ili na javi - do! Ona i ne zna kako su me mu. Sama pomisao da si ti . OD VODE I ZA TRAVU Ako . Ja prevrnuh kamen - stonoge ispod njega. Ivan me pogleda i okrenu glavu. Nije da vjerujem u vrad. Ako je pod tim jastukom od kamena. I stvarno, ili. mi se bar tako . Jedna djetinja radost od. Tako, bar za kratko, svijet postane. Ima pravo, jer to su njegovi predjeli. Bez njih bi sad ovi predjeli bili tu. Gadan mu je teren, sve . Nije bila samo jedna. Ne daju. im ni soli na kupe, a zbog soli su se i prije ljudi tur. I nije samo. zbog soli, nego i iz zavisti - kad vide . Dugo se u sebi lome, pa se odjednom slome - izda. Nekako je odjednom zahladnjelo. Pogasile su se neosjetno, same od sebe - sve se. Jedan prizemni. vjetar, podmukao, iz pe. Okrenuh se - Veljka. Ima raznih hrastova, starih. Naokolo je muklo i sporo talasanje planina i vje. Uzljutio. se Vasilj, psuje bogove ki. Ugledao. je kolibu s provaljenim krovom, a ba. Ostalo je. desetak dasaka nad vratima, ispod njih je suva zemlja na kojoj lijepo mo. Kroz pokotine u brvnima vidi se dolje livada - s te. Izgleda da jedna voda lije odozgo. Tako stalno, a ima ga do beskraja. Skoro bi se reklo da. Jednom. od njih pogodih Vasilja u sljepoo. Ivan mi pokazuje prstom da pogledam livadu. Je li opet zec, ili se neki medvjed namjerio? Stoji na livadi bos, u d. Lice mu se ne vidi, ali meni se . Jer on je od onih sto. Ipak ne bi dobro bilo da navrati ovamo. Ako navrati, ne treba da ga. Sve je na nas zinulo. Istovremeno podigosmo glave: . Onaj spusti motiku. Ova godina je gora nego Arslan- pa. Slava mu je Tomindan; kad la. Nije prodao trideset, nego samo osam ovaca; a i njih. I Ivan ga poznaje. Neki ga izbiju kad ga u kra. Uzalud smo mu govorili da plja. Svi su ga poznavali i tjerali, on je ipak uspio. Komuniste on mrzi, re. On ne bi mogao da jede iz istog kazana, gadilo bi mu. Stigli su da i njemu. On se od tebe ne nada, i ne pazi se. Takav mu je. i otac bio: miran na izgled, a mnogima je svije. Zatvor ti ne gine, i plati! Nahvatao se straha, mislim. Zemlja je pokrivena. Jedno vrijeme je izgledalo da . To kao da neka lukava sila upravlja tim promjenama. Posakrivala je. vis za visom, pozatvarala doline kao mokre d. Tek kod izvora prepoznadoh. U tom pogledu ni ja nijesam bez mane - da. Znam da ne treba tako, ali. Muklo, kroz mokrinu, odjekuje ov. Onaj veseli glas je Vu. On mora da je negdje ispod drveta. Ako guramo dalje kroz te . Zapamtio sam jednu kolibu na obronku iza napu. Nema nikakvog traga od konagd. Nikog nema po ovoj ki. Ne bar dok su mu ruke zdrave - jer on voli sam, li. Kad zapuckara, on s u. Ili je zamjena. ljubavnog do. Odozgo smo stavili kape. Ako se neko spolja privu. Spustili smo daske na zemlju. Ivan ipak ustaje. Sad je lijepo. vatra, ki. Sjenke po brvnima, kao po bioskopskom platnu, besplatno. Divlji Zapad. Samo izgleda da je sjutra Aran. To se ja pitam, a jedan opor glas mi iz daljine. Tiho je sasvim do kraja svijeta, ? Strah me uhvati. jer to ve. Trgao sam se, a pred o. Sad treba da ga stignem. Glavu treba, jer to je ta njegova vre. Ili. je to bila samozvana stra. Malen, na kratkim nogama, koje po potrebi mogu i da se skrate. Dva dana je puzio gladan, dvije no. Izgledalo mu je da je sasvim blizu te sre. Svi ga odnekud poznaju. Ne dajte. mu tamo, nek ide zbogom, ili ga zatvorite u izbu!. On je dotle sjedio na zemlji. Mora. da vam bude nesre. Danju se s obronka vidi desetak sela, sad samo. Ni pas da zalaje, ni . Samo na dnu doline varo. Drhtala je. i zbijala se sama u sebe od straha kad smo s pu. Jedva smo je od seljaka. Poslije. bih se popeo do Laza, do Ljetnjikovca, da posjetim Ivu s Malim. Zato mislim, bolje je poslije povratka - ima. Prazno je, a ipak ima zube; mo. U. ono vrijeme bilo je nekih odgovora, na. Koliko je meni poznato, trgovci ba. Ni sad ja ne znam zacijelo za. To su. njihovi stari obi. Sigurno bi bilo. manje novca - seljak bi ga vozdigao i . Selo nas poslije. Niko ih nije pazio, gladne, dok su tumarale. Pijane od sokova te grijeh- trave, one sad vrtoglavaju i posr. Drugo sjeme tu se ne bi primilo - ili ga. Proroci su najavili rane mrazeve na zelene kukuruze. Krenuo. je prvo na varo. On se opet izdvaja. Zove me neko, sjetih se najzad, i ne bi mi drago. Mrak. je, ne vidi se, ne mogu da mu pru. Probudih se sasvim i sjedoh . Uznemiren. mojim pokretom, sko. Kapi. se cijede s nekog lista na krov - svaka se posebno razaznaje. Oni glasovi, stvarno - bili su san - ina. Svejedno, ne mogu da zaboravim. Oni su mi probudili zebnje koje sam jedva smirio. Ako to zaista. nije bio doziv, bilo je onda privi. Jauknuo je neko u daljini, a to je bolom zbijen. Ko je da je, uzalud me zove. Nije potrebno da mu se pravdam, zna i sam. Sjenke igraju po brvnima. Najzad je zaspao i Ivan Vidri. Mora da mu je san iznenada do. Ispreta neko iz pepela gomilu pe. Sve su djevojke oko mene - iz Me. Bose noge im se bjelasaju ispod zavitlanih. Sve su se posakrivale iza progru. Pjesma im se. davno ugasila, svake jeseni se tako pjesme gase. Osjetih da sam usamljen. Nemam dovoljno hrabrosti da odlijepim. Nije potrebno. ni da otvaram o. Napipao sam najzad pu. Ostaje mi jedino da odugovla. Vasilj i Ivan su bili sa mnom - nekako. Sigurno su kroz zadnji izlaz, tamo gdje je Ivan na. I prirodno je - u takvim. Treba tu stvar da zapamtim, rekoh. Pogledah. iskosa prema vratima - ona su dopola otvorena. Tako stoje, hladna struja. Od straha me zabolje prazno mjesto usred stomaka i bol po. Zglobovi, koji su dotle mirovali, popusti. Tako je svakom kad pada, pomislih da se bar malo. Tu sam. negdje, na toj granici, treba brzo da se zaustavim ili bar da na ne! Brzo sam se okrenuo, izvukoh. Koja mu je potreba. Glas mu nije neprijatan kao u po. Ponekad su i na kape stavljali na. Onaj spolja ispljunu ra. Znoj me oblio, obrisah lice.
0 Comments
Leave a Reply. |
AuthorWrite something about yourself. No need to be fancy, just an overview. Archives
December 2016
Categories |